Egipat
Staro egipatsko kraljevstvo je ime koje se obično pripisuje trećem tisućljeću prije Krista kada je Drevni Egipat dostigao prvi civilizacijski vrhunac. To je bilo prvo od tzv. Razdoblja "kraljevstava", koja označuju vrhunce civilizacije u dolini Nila, ostale dvije su (Srednje egipatsko kraljevstvo i Novo egipatsko kraljevstvo). Najraširenije je mišljenje da se Staro kraljevstvo protezalo kroz vrijeme vladavine treće do šeste egipatske dinastije 2575. p.K.–2134. p.K. Mnogi egiptolozi uključuju i sedmu i osmu egipatsku dinastiju u Staro kraljevstvo kao nastavak vladanja centraliziranog u Memfisu. Nakon Starog kraljevstva slijedi razdoblje razjedinjenja i relativnog kulturnog opadanja koje egiptolozi nazivaju Prvi prijelazni period.
Nakon ujedinjenja Egipta, utemeljeno je sve na čemu se razvijala egipatska civilizacija. To se razdoblje naziva arhajskim dobom. Tada je stvorena temeljna hijerarhija sfaraonom (eg. Per-aa, velika kuća) na vrhu, koji je smatran bogom. Egipat je dakle bio apsolutna teokratska monarhija. Faraon je smatran sinom boga Raa, bogom Horosom, njegova je vlast bila doživotna, neograničena i nasljedna. Kao vladarska podfunkcija javlja se kraljevski upravitelj donjeg Egipta.
Glavni grad Egipta za vrijeme Starog kraljevstva bio je Memfis, gdje je Džozer postavio svoj dvor. Stara je država možda najpoznatija po velikom broju piramida, koje su u to doba građene kao mauzoleji faraona. Zbog toga se Staro kraljevstvo često naziva i "Doba piramida".
Srednje egipatsko kraljevstvo je razdoblje u povijesti drevnog Egipta od početka jedanaeste egipatske dinastije do kraja četrnaeste egipatske dinastije, otprilike između 1991. i 1648. p.n.e
Nakon prvog međurazdoblja grad Teba je postao središte kulta Ozirisa i ponovnog jačanja države. Stabilnost države osigurana je novim modelom nasljeđivanja vlasti: faraonbi postavio sina-nasljednika svojim suvladarom uvježbavajući ga za buduću državničku službu. Egipat je ponovno doživio procvat.
Razdoblje srednje države obilježeno je miroljubivom politikom i širenjem trgovačkih veza istočnim Mediteranom. Egipatska trgovačka predstavništva osnivana su u Palestini, Siriji, na Kreti i Cipru.
Opće blagostanje u razdoblju srednje države odrazilo se i u kulturi i književnosti. Putovanja u daleke krajeve nadahnula su pripovjedaće, pa uz čuvenu pripovijest Sinuhe Egipćanin nastaje i niz drugih djela o velikim pustolovinama.
Novo egipatsko kraljevstvo je razdoblje u povijesti drevnog Egipta između 16. stoljeća pr. Kr. i 11. stoljeća pr. Kr. za vrijeme kojeg su vladale Osamnaesta egipatska dinastija, Devetnaesta egipatska dinastija i dvadeseta egipatska dinastija. Glavno obilježje tog razdoblja je politička stabilnost i čvrsta središnja država.
Za vrijeme Novog kraljevstva Egipat je dosegnuo vrhunac i proširio svoje granice do najveće mjere u svojoj povijesti. Proširio se daleko na jug u Nubiju i držao je široka područja na Bliskom istoku. Pokorenom zemljom vladao je faraonov sin kao potkralj. Egipatske postrojbe lako su slomile otpor gradova-država u Siriji i Palestini jer im je nedostajala politička povezanost. Egipatski utjecaj u Siriji su ugrožavale druge dvije sile: Mitani i Hetiti. Ta krhka ravnoteža se održavala sve dok Hetiti nisu 1350. g. pr. Krista osvojili državu Mitani.
To je najsjajnije i najslavnije razdoblje egipatske povijesti i era najpoznatijih i najslavnijih faraona. Egipat je tijekom ovog razdoblja postao najmoćnija država staroga istoka a isto tako i priznata velesila čija ljepota umjetnosti očarava ljude još i danas.
Egipat
